Volonturizam – iskustvo zlata (ne) vrijedi

Put do pakla popločan je dobrim namjerama, prijevod je stare izreke nepoznatog podrijetla. Što to znači i koju lekciju možemo izvući iz nje? Zar nije pohvalno i u neku ruku ispričavajuće, djelovati motiviran ispravnim pobudama, neovisno o konačnom ishodu?

Ako bi se vodili znanošću kaznenog prava odgovor bi bio jednostavan. U toj se sferi namjera pojedinca duboko uvažava, a nedostatak iste vrednuje kao olakotna okolnost koja može dovesti do niže kazne ili čak oprosta okrivljenom za prouzrokovane posljedice. Postavlja se pitanje je li prikladno uvažavati slična rješenja i u ostalim područjima? Koje neintendirane posljedice stvaraju humanitarne djelatnosti u sklopu volonturizma, promatrajući iz perspektive društva i zajednice u kojima se odvija? Dobronamjerne pobude volontera padaju u drugi plan i postaju irelevantne jer potencijalno dovode do kobnih posljedica.

Što je volonturizam?

Volonturizam  (od eng. „voluntourism“) definiramo kao spoj  turizma  i volontiranja u kojem turisti – putnici sudjeluju u humanitarnom volonterskom radu u stranoj zemlji. Taj trend, čiji uspon datira od 90-ih godina prošlog stoljeća, na popularnosti dobiva iz dana u dan. Dio turista je iskazivao svoje nezadovoljstvo limitiranim i monotonim turističkim aranžmanima te su svoj novac željeli uložiti u neko orginalnije i autentičnije iskustvo. To je potaknulo razne organizacije na osmišljavanje atraktivnih programa koje bi financirali prikupljanjem naknada od zainteresiranih volontera. Postupak prijava je maksimalno pojednostavljen što privlači mnogo više potencijalnih volonturista. Objedinjuju se rad i putovanja, akteri ulažu svoje vrijeme i vještine kako bi na neki način pomogli potrebitima. Globalizacija, velike prirodne katastrofe, medijske  reklamne  kampanje i mnogi drugi razlozi potiču milijune ljudi godišnje, sa svih strana svijeta, da otputuju u zemlje u razvoju i uključe se u humanitarne projekte. Među zainteresiranima su ponajprije studenti, umirovljenici, vjerske skupine, čak i osobe iz javnog života. Svi oni žele nešto promijeniti te se na neki način povezati s potrebitima.

Pozitivni aspekti

Idealno partnerstvo

Volonterski rad slovi kao jedan od najučinkovitijih načina za jačanje zajednice i promjenu društvene klime. Vlasti ga potiču kao nadopunu za sve manju ulogu države u pružanju socijalnih usluga. Žene se sve više uključuju na tržište rada i sudjeluju u društvenim akcijama, a umirovljenici žele nekako iskoristiti svoje energiju i slobodno vrijeme. Iako postoji velik interes, a samim time i potencijal za implementaciju volonturizma, o njemu se jako malo zna. Na prvi pogled djeluje da svi uključeni na neki način profitiraju – kako volonteri, organizacije, tako i zajednica u kojoj se volontira. No, je li uistinu tako jednostavno?

Tko dobro čini, bolje dočeka

Kombinacijom turizma i volontiranja spaja se ugodno s korisnim. Volonturisti se angažiraju i doprinose lokalnoj sredini u koju dolaze. Mnogi ističu da je prava vrijednost volonturizma upravo osobna promjena posjetitelja i osjećaj altruizma koji cijelo iskustvo ostavlja na njega. Pretpostavka je da su potencijalni turisti pozitivno motivirani, što pridonosi konstruktivnoj interakciji i boljem razumijevanju osobnih privilegija koje imaju u odnosu na stanovništvo nerazvijenih zemalja koje posjećuju i kojem pomažu. Volonturizam može polučiti značajan pozitivni pomak u odnosu na prethodno zatečeno siromaštvo zajednice ako se pravilno sprovede uz uvažavanje svih etičkih standarda. Mnoge zajednice trebaju pomoć, ali nedostaju im sredstava djelovanja. Volonturizam se oslanja na već pripremljene projekte. Primjerice, ako je nekom afričkom selu potrebna škola, a lokalna zajednica nema kapitala ni za izgradnju škole,  ni za kupnju materijala, kao ni za plaćanje rada – tu volonturističke organizacije mogu brzo uskočiti i odgurati besplatnu radnu i materijalnu pomoć, financiranu naknadama koje naplaćuju korisnicima. Bez tog vanjskog ulaznog faktora lokalna zajednica bi se očigledno nalazila u znatno lošijem stanju. S tog gledišta, postoje samo dvije opcije: ili volonteri obavljaju predviđeni posao u sklopu projekta organizacije, ili se posao uopće ne obavlja.

Brzi i efikasni?

Velik napredak ka realizaciji održivog razvoja do 2030. godine najavljuju Ujedinjeni narodi kroz Ciljeve dugoročnog razvoja (tzv. Globalni ciljevi). Popisivanjem 17 konkretnih ciljeva i njihovom detaljnom razradom aktiviraju se svi adresati u međunarodnoj zajednici kako bi se zajedničkim naporima  eliminiralo  siromaštvo, zaštitio planet i svakom pojedincu osigurao mir i prosperitet. U otvorenu raspravu o problemima zajednice uključuju se i mnoge hvalevrijedne organizacije poput grupe The Lancet koja, koristeći znanstvene metode, nastoji utjecati na donositelje odluka. Oni tvrde da medicina i znanje mogu i trebaju isključivo služiti društvu te zagovaraju globalnu reformu politike sustavnog smještanja nezbrinute djece u različite institucije.

Negativni aspekti

Pomoći drugima pa sebi ili sebi pa drugima?

Često se zbog rastuće popularnosti volonturizma čini da njegove prednosti pretežu nad troškovima te da su sve strane na dobitku. Budući da ne postoje istraživanja koja bi jasno prikazala pozitivne učinke volonterizma na zemlju primateljicu, pretpostavlja se da istih ili nema ili su neznatni. Potvrda uspješnosti volonturizma dolazi isključivo od strane samih volunturista, no hipoteza koja ističe da volunturizam donosi pozitivne ishode za sve uključene nije nimalo izvjesna.

U tom pogledu, intendirana svrha volonturizma je pomoć zemljama u razvoju. Teologinja Sally Brown u svojim istraživanjima detaljno opisuje prednosti tog tipa volontiranja iz perspektive samih volontera. Oni se s volonterskih putovanja vraćaju s osjećajem ispunjenosti, a mnogi sa sigurnošću tvrde da su ostavili snažan utjecaj na zajednicu. Najveći naglasak ovog tipa turizma je upravo na iskustvu koje volonturisti doživljavaju sudjelujući u raznim projektima i pomažući potrebitima. Trajni utjecaj na njih imaju interakcije s korisnicima koje su ostvarene iskustvom volonturizma, ne nužno i samim projektom u kojem se sudjeluje. Sally Brown je najveći propust u svojem radu napravila baziranjem isključivo na volonturiste i njihovo iskustvo, dok se ostalih sudionika nije dotakla. Nevjerojatno je da se u literaturi gotovo potpuno zanemaruje utjecaj volonturizma na zajednicu – pozitivni se učinci pretpostavljaju i ne dovode u pitanje, umjesto da se analiziraju i objašnjavaju.

Uzmi ili ostavi

Volunturizam možda jest potaknut plemenitim osjećajima, ali je ipak izgrađen na ekonomiji. Organizacije svojim volonterima nude sudjelovanje u različitim projektima nudeći im različite uloge. Neki od njih će graditi nastambe ili škole, neki kopati bunare, a neki možda podučavati lokalno stanovništvo engleskom jeziku. Lako je shvatiti mehanizam volonturizma: kad organizacija angažira lokalne stanovnike za obavljanje nekog posla, za taj rad ih mora i platiti.  Ako, međutim, dovede motivirane dobrovoljce koji će besplatno obaviti taj posao i za to iskustvo čak i platiti pozamašne svote novca, posao će biti obavljen, a organizacija na dobitku. Uvoz često nekvalificirane radne snage je za zemlje u razvoju problematičan iz više razloga. Nezaposlenost lokalnog stanovništva u ruralnim naseljima u kojima djeluju volonterske organizacije je izrazito visoka. Ljudi se pretežito bave poljoprivredom i stočarstvom i prihodima jedva prehranjuju obitelji. Kad organizacija na sebe i svoje volontere preuzme teret izgradnje infrastrukture zajednice, lokalno stanovništvo ili ostane izvan projekta, ili besplatno radi s volonterima. Poželjno je da potrebita nacija bude sama educirana i osposobljena za obavljanje javnih djelatnosti, a ne da se pribjegava uvođenju „besplatnih“ vanjskih suradnika. Nekvalificirana radna snaga koja pristiže će biti daleko manje učinkovita od obučenih, iskusnih stručnjaka koji su zajednici uistinu potrebni. Pritom vlasti prešutno odobravaju ovakav sustav djelovanja jer time štede sredstva koja bi inače morali uložiti u poslove koji se obavljaju. Upitno je mogu li se značajne promjene i iskoraci u društvu postići sve dok se same stanovnike ne osposobi  na samostalnu egzistenciju i rješavanje problema, a trenutno organizacije tom aspektu posvećuju minimalnu pažnju.

Najslabija karika

Posebno atraktivan tip volonturizma je onaj u sirotištima diljem zemalja Trećeg svijeta. Ni ovaj tip ne nailazi na prepreke ili kakav poseban nadzor od strane nadležnih. Kako institucije financirane iz stranih izvora snose brigu za nezbrinutu djecu, one na sebe preuzimaju znatan dio posla države, a samim time i izdataka. Vlada nema sposobnost niti viziju za rješavanje problema koja se tiču dječjih prava. Kratkoročna volontiranja od strane brojnih pojedinaca navodno dovode do slabijeg emocionalnog razvoja djece koja konstantno formiraju i raskidaju osobne veze s novopridošlim volonterima. Nasuprot tome, istraživanja pokazuju da se djeca najbolje razvijaju u obiteljima.

Američki državljanin i tada bivši registrirani seksualni prijestupnik Gregory Dow je zajedno sa suprugom 2008. godine osnovao sirotište Dow’s Family Children’s home u naselju Boito u Keniji. Sirotište je osnovano pod pokroviteljstvom crkve Lifegate, a financiralo se potporom lokalnih crkvi u okrugu Lancaster i raznih neprofitnih organizacija. Dow je kroz četiri godine u svom sirotištu seksualno zlostavljao četiri djevojčice koje je tjerao da ga zovu “tata”. Zlostavljanje je započelo kad su žrtve imale 11 i 12 godina. Pomagač u zločinima mu je bila supruga Mary Rose koja je djevojčice u sirotištu prisiljavala na uzimanje kontracepcijskih sredstava koje je nabavljala za svrhe seksualnog zlostavljanja. On je osuđen na 15 godina, a ona na 5 mjeseci zatvora.

Besplatno je najskuplje

Mnoge međunarodne medicinske organizacije organiziraju volonturističke projekte u koje uključuju studente medicine, medicinske sestre i drugo  zdravstveno osoblje školovano u razvijenim zemljama. Oni daju svoj stručni doprinos siromašnim zajednicama i time direktno utječu na sustav zdravstvene skrbi. Lokalnom stanovništvu u prilog ide dostupnija medicinska pomoć bez ikakve naplate. No takvi projekti imaju i negativne posljedice jer kontinuirano pružanje besplatne zdravstvene pomoći šteti funkcioniranju lokalnih zdravstvenih sustava. Stanovnici se odvaže prestati plaćati ili nastaviti ne plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje oslanjajući se na besplatnu njegu i lijekove financirane od neke strane međunarodne organizacije. Međutim, projekt najčešće ima ograničene resurse i zamišljen je kao privremena pomoć; kad se on privede kraju, organizacija se povlači iz zajednice, ostavljajući stanovnike prepuštene samima sebi.

Mesija sa Zapada

Već je bilo govora o najčešćim kriterijima na temelju kojih međunarodne volonterske organizacije biraju projekte koje žele provoditi. Oni se prvenstveno baziraju na interesima same organizacije, odnosno željama što većeg broja volonturista. Domaće zajednice u kojima će ti projekti zaživjeti imaju ograničen utjecaj na njih. To može biti izvor frustracija za lokalno stanovništvo čije potrebe ne nailaze na afirmaciju od strane volonterskih organizacija i njihovih ključnih čelnika. Suvremeni volunturizam ne rješava stvarne potrebe, već ga turisti indirektno oblikuju prema svojim idejama. Industrija volonturizma nedovoljno pridonosi podizanju opće svijesti o etičkoj odgovornost koju bi svi uključeni trebali imati na umu. Nerijetki su slučajevi kad se pravilno osmišljen početni projekt razvije u poslovni model nepovezan s pravim potrebama zajednice ili kada se njime narušavaju prava i slobode pojedinaca.

Tko prvi njegova djevojka, ili?

Volonterski sektor je posebno osjetljiv na zloporabe jer djeluje na području zemalja u razvoju u kojima je korupcija veliki problem. O ovoj temi je nezahvalno pisati s obzirom na nedostatak konkretnih informacija. Kako volonturističke organizacije ulaze u koštac s korupcijom?  Može li se dogoditi da i sama organizacija bude upetljana u neke koruptivne aktivnosti?

Većinom se o naporima organizacije u svrhu rješavanja tog gorućeg problema ne izvještava ili se pak daju šture informacije na informativnim stranicama organizacije. U korumpiranom se okruženju lako može dogoditi da organizacija plati mito jer smatra da će u protivnom posao izgubiti od konkurencije koja bi isto to bila spremna uraditi. Time se ulazi u začaran krug. Velika potražnja za volonterskim putovanjima te rastuća kvaliteta i kvantiteta takvih programa dovode do korupcije povezane sa samim volonterima. Oni plaćaju kako bi se proveli razni projekti organizacija čije postojanje ovisi isključivo o tako prikupljenim prihodima. Stoga se znatan dio sredstava odvaja za dobivanje što atraktivnijeg projekta koji bi potencijalnim volonturistima bio zanimljiv i zbog kojeg bi oni odlučili volontirati za njihovu organizaciju, a ne konkurentsku. S aspekta pravne odgovornosti, važno je razlikovati organizacijske strukture volonturističkih organizacija. U tom pogledu, korupcija se može odvijati na različitim razinama i na više načina. Uključene sastavnice mogu biti umrežene s različitim organizacijama što može rezultirati neusklađenom pravnom nadležnošću, budući da te organizacije često potpadaju pod jurisdikciju različitih zemalja, čime se temeljito detektiranje i procesuiranje koruptivnih radnji znatno otežava.

Pravo i (ne)pravda

Volonturizam je djelovanje nastalo iz plemenitih pobuda te ga se iz istog razloga nedovoljno preispituje. Jedine situacije kad dolazi do kritika su, nažalost, one s kobnim posljedicama. U sirotištima diljem nerazvijenih krajeva svijeta česti su slučajevi zanemarivanja, okrutnog postupanja, te seksualnog i fizičkog zlostavljanja.

Richard Huckle se smatra najgnjusnijim pedofilom u povijesti Britanije, a smatra se da je zlostavljao više od 200 djece. Svoj plan je ostvario upravo kroz koncept volunturizma. Pohod je započeo netom nakon navršenih 18 godina, volontirajući u siromašnim kršćanskim zajednicama u Maleziji gdje se predstavljao kao student, fotograf, učitelj engleskog jezika te filantropist. Cilj mu je bio dobiti direktan pristup ranjivoj djeci koje je zlostavljao te se time kasnije i hvalio na bespućima interneta. Svoje spoznaje je uvrstio u priručnik koji je nazvao Pedofili i siromaštvo: Vodič za ljubitelje djece. Tamo je zaključio da je neizmjerno lakše zlostavljati siromašnu djecu u Aziji, nego bogatiju djecu sa Zapada. Sirotište „New Hope“ je na društvenoj mreži Facebook objavilo priznanje Huckleu za njegov velikodušni rad i doprinos njihovoj zajednici. Uhićen je 2014. godine te je priznao krivnju za 71 kazneno djelo počinjeno spram 23 djece u rasponu starosti od 3 mjeseca do 12 godina koja su se odvila tijekom volonturističkih projekata diljem Malezije i Kambodže.

Tko će ako ne mi?

Ljudi koji znaju vrlo malo o specifičnoj temi se mogu osjećati kompetentnima upravo jer nisu svjesni svog neznanja. Ne samo da nešto ne znaju, već nemaju ni sposobnost uvidjeti to. Slično se događa kad se aktiviramo imajući tuđe najbolje interese u vidu. Kad gledamo samo u jednom smjeru, teško nam je otvoriti oči novim horizontima. Želja pomoći potrebitima, koliko god bila plemenita, pokreće masovni biznis koji rezultira kobnim učincima. Idealno bi bilo da se porastom i širenjem međunarodnih humanitarnih organizacija, priljevom velikih donacija, izgradnjom škola, bolnica i sličnih korisnih institucija ekonomsko i socijalno stanje države primateljice rapidno poboljšava. Izvještaji svih organizacija prepuni su vrtoglavih brojki i postignuća, kao i slika zadovoljnih volontera i korisnika. Negativne učinke volonturizma se većinom zanemaruje i uopće ne uzima u te jednadžbe.

Volonturističke  organizacije su zamišljene kao privremene, one trebaju postojati samo dok lokalna zajednica u koju su došli ne bude dovoljno stabilna i samostalna. Centralna komponenta volonturističkog iskustva ne smije biti volonter, njegovo zadovoljstvo i samopromocija, već upravo lokalna zajednica radi koje je volonter stekao to iskustvo. Velikodušnost se mora uskladiti s razumijevanjem, u protivnom cijeli koncept međunarodnog volontiranja gubi smisao.

Dnevnik volonturista


O autorici:

Marija Knežević rođena je 1995. godine u Metkoviću. Trenutno je na studiju prava u Zagrebu. Posebno je zanimaju filozofija prava, psihologija, kriminalistika te pravo EU.

Moglo bi vam se svidjeti

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena