Daniel Dennett: “Darwinova ideja prirodne selekcije ujedinjuje cijeli svijet”

Nedavno smo proslavili rođendan velikog Charlesa Darwina. Za tu priliku objavljemo skraćeni i prilagođeni razgovor s američkim filozofom i kognitivnim znanstvenikom Danielom Dennettom. Dennett je pisac brojnih knjiga i članaka u stručnim časopisima, a posebno se ističe njegova knjiga Darwinova opasna ideja koja je ove godine doživjela i svoje hrvatsko izdanje.


Jednom ste rekli da biste nagradu za najbolju ideju koju je itko ikada imao dali Darwinu, prije negoli Newtonu ili Einsteinu. Zašto?

DENNETT — Zato što Darwinova ideja prirodne selekcije ujedi­njuje cijeli svijet. Ona nas vodi od fizike i kemije, do sociologije i poezije, umjetnosti, glazbe i filozofije, do svih duhovnih znanosti. One postoje samo zato što smo evoluirali na način na koji jesmo. Možemo vidjeti sve: svrhe stvari, ljepotu, smisao; možemo vidjeti kako je smisao nastao.

Zašto je Darwinova ideja toliko opasna?

DENNETT — Razmislite bi li bilo opasno kada bi sutra ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu počeli voziti desnom stranom ceste. Bilo bi mnogo nesreća. Međutim, u Švedskoj su se 1960-ih godina pre­bacili s vožnje lijevom stranom ceste na vožnju desnom stranom u jednom vikendu gotovo bez ijedne nesreće jer je sve bilo unaprijed isplanirano i svi su zajedno u tome sudjelovali. No, švedske državne službe nije bilo da isplanira recepciju Podrijetla vrsta te su ljudi rekli: “To je donekle sjajno, no na mom teritoriju, bilo da se radi o umjetnosti, glazbi ili humanistici, radit ćemo na starinski način”. I tako dobijate te strašne zone sukoba gdje se ljudi doista opiru širenju evolucijskog mišljenja u njihove domene i to je razlog zašto je Darwinova ideja opasna. To bi bilo kao kada bi ljudi u Stockholmu rekli: “To je u redu za ostatak zemlje, ali ovdje u Stockholmu radit ćemo onako kako smo oduvijek radili”. To ne bi bila dobra situacija.

Mnogi misle da bi proučavanje religije kao društvene pojave trebalo prepustiti društvenim i huma­nističkim znanostima te inzistiraju na svojevrsnom jazu između tzv. Geisteiswissenschaften i Naturwissenschaften (tj. duhovnih i prirodnih znanosti). Što mislite o njihovim argumentima i može li se reći da je Vaš napor uspjeren prema pre­mošćivanju tog jaza?

DENNETT — Može se tako reći. Ja zapravo raspravljam u tim ter­minima navodne distinkcije ili jaza između Geisteiswissenschaften i Naturwissenschaften u svojoj knjizi Kraj čarolije. Smatram to pogreškom ukoliko se tretira kao neka vrsta opravdanja za obostranu ignoranciju. Takva je vr­sta teritorijalnosti društvenih znanosti i humanistike neobranjiva. Moglo se dogoditi da nas biologija i prirodne znanosti odvedu samo do određene točke, odakle moramo u potpunosti promijeniti način istraživanja. Iako to nije tako, ne znači da ne postoje stavovi, teh­nike i metode u duhovnim znanostima koje, ne samo da su jedino njima svojstvene, nego su i bolje u nekim stvarima od bilo kojega drugog pristupa – to ne poričem ni na sekundu. Uzmimo očigledan slučaj – ekonomiju. Sasvim je jasno da osnovna ekonomija uspješ­no objašnjava određene obrasce i da je to prava razina za njihovo objašnjavanje, no čak i ondje, kao što ekonomisti počinju uviđati, postoji cijela jedna nova škola evolucijske ekonomije koja ujedi­njuje perspektive na zanimljive načine. Tu je i neuroekonomija. Smatram da u tom pogledu u ekonomiji ne postoji ništa poseb­no. Zajedničko prodiranje biološkog, sociološkog i antropološkog objašnjenja također bi se trebalo ohrabrivati. Pogledajte antropo­logiju. Barem u Sjedinjenim Američkim Državama postoji žaljenja vrijedan, zapravo sraman, jaz između bioloških i kulturnih antropologa te oni vrijedni antropolozi koji nastoje premostiti taj jaz imaju veli­kih poteškoća. Trenutno to je jedna od travestija akademskog svijeta.

Kako biste ocijenili stupanj razumijevanja odnosno nerazumijevanja značaja Darwina i evolucijske teorije unutar filozofske zajednice? Debatirali ste, primjerice, s filozofom Alvinom Plantingom i pobijali njegove argumente o nekompatibilnosti naturalizma i evolucijske teorije. Također ste diskutirali s Jerryjem Fodorom u Lon­don Review of Books, gdje je dotični izrazio sumnje o nekim aspektima evolucijske teorije. Jedan od recentnijih primjera je onaj Thomasa Nagela koji je u The Times Literary Supplementu preporučio knjigu zagovornika “inteligentnog dizajna” Stephena Meyera s Discovery Instituta. Ovo su sve prominentni filozofi…

DENNETT — Da, to je vrlo neugodno…

…kako to komentirate i što mislite koliko su filozofi informirani o Darwinu i evolucijskoj teoriji općenito jer svi ovi spomenuti primjeri, čini se, samo doprinose raširenom uvjerenju među znanstvenicima da je filozofija gubitak vremena i da filozofi ne znaju o čemu pričaju.

DENNETT — Bojim se da ste potpuno u pravu i stvari će postati još gore jer Fodor ima knjigu koja je pisana protiv prirodne selekcije – cijela knjiga. Knjiga je nečuveno loša; pročitao sam onoliko koliko sam je podnio iz nacrta. Nagovarao sam njega i njegovog koautora da je ne objavljuju, ali nije uspjelo. Nama filozofima bit će teško neko vrijeme; poznajem neke ljude koji recenziraju tu knjgu i koji će je popljuvati u recenzijama jer, iskreno govoreći, Jerry Fodor jednostavno ne zna gotovo ništa o evolucijskoj biologiji – on izmi­šlja. Kombinacija ignorancije i arogancije je ono što stvarno živcira znanstvenike – i treba ih živcirati jer ovdje imamo dobro poznatog filozofa koji bezbrižno i s veličanstvenom smjelosti raspravlja o stvarima o kojima jednostavno nema pojma niti ih razumije. Jerry je u nekom smislu još uvijek moj prijatelj; bili smo dobri prijatelji, čak do točke da smo dijelili jedrilicu prije mnogo godina. Teško mi je vidjeti što se dogodilo njegovoj filozofskoj perspektivi. Za­nimljivo je da je od spomenute trojice Plantinga teist, u to nema nikakve sumnje, i to je njegova motivacija. Čini mi se da slučaj Plantinge pokazuje koliko te religijski pogledi mogu onesposobiti kao filozofa jer njegovi argumenti na ovu temu nisu nipošto do­bri. Međutim, ni Nagel, ni Fodor nisu teisti nikakve vrste; obojica su ateisti, ali posjeduju duboku odbojnost prema darvinističkim idejama. Zapravo, prepoznavanje toga je u nekom pogledu bila moja motivacija za pisanje knjige Darwinova opasna ideja. Fodor je slučaj koji me zapravo posebno pogodio; razgovarajući s njim, sa­znao sam da nije religiozan, ali mi je ta uistinu ljuta, neprijateljska reakcija prema evolucijskoj teoriji bila zagonetka te sam pomislio kako je to zanimljivo. Neki ljudi jednostavno ne žele razmišljati o inverziji. Zanimljivo je – postoji još jedna osoba o čijim pogledima na evoluciju zapravo ne znam ništa. Nije puno govorio o tome, no on ima točno isti stav o jednoj drugoj temi. Radi se o Johnu Sear­leu. U predavanjima koja sam nedavno držao govorio sam o dvije neobične inverzije: o Darwinovoj neobičnoj inverziji – ne morate imati inteligentni proces koji pretpostavlja razumijevanje kako biste mogli napraviti briljantne strojeve i o Turingovoj neobičnoj inverziji koja glasi: možete biti savršeni i prekrasni računalni stroj ne znajući što je aritmetika. I to su uistinu jedne te iste inverzije – u oba slučaja imate kompetenciju bez razumijevanja. Pogledate li Searlea i argument kineske sobe, vidite da je u osnovi njegovo stajalište: ne postoji mogućnost da možete dodavati kompetenciju kompetenciji da biste dobili razumijevanje – do nje nikada nećete stići. Zato po Searleu razumijevanje treba biti neka vrsta nebeske kuke. Tako da ne znam kakvo mišljenje ima o evoluciji.

U autobiografskim tekstovima pisali ste o svojim susretima s Quineom i Ryleom koji su vam bili učitelji. U kojim vašim djelima i idejama možemo naći njihove utjecaje i gdje biste locirali točku mimoilaženja s njima?

DENNETT — U prvom se redu radi o Quineovom naturalizmu; načinu na koji on razumije filozofiju kao nešto što sudjeluje sa znanostima; kao disciplinu koja surađuje sa znanosti. Nikada nisam vidio nikakav razlog da se ne složim s time te mi je takvo shvaćanje cijelo vrijeme bila neka vrsta inspiracije. Naravno, mislim da nije dobro shvatio neke znanstve­ne teorije; njegov je biheviorizam bio zastario. U kasnijoj fazi života nije mnogo objavljivao na tu temu jer je počeo uviđati da je to bio nezgodan i varljiv način da izrazi neke od svojih omiljenih teza. S njim se također, kao i nekolicina drugih ljudi, slažem oko njegove slavne doktrine o ne­određenosti radikalnog prijevoda. Mislim da je to duboka i važna ideja koju se nikada neću umoriti iznova objašnjavati i braniti pred ljudima.

Ryle još uvijek mora izvršiti veći utjecaj. U Sjedinjenim Državama se trenutno odvija mali Ryleov revival i ja ga pozdravljam jer mislim da su se neke od poruka izgubile tijekom vremena. Ryleov problem je što nije poznavao znanosti, niti ih je želio poznavati, što je iskrivi­lo njegov pristup nekim problemima. Moj rad je u mnogo pogleda oduvijek bio pokušaj vraćanja znanosti u Ryleovu viziju i pokazivanja rezultata tog procesa. Tada dobivamo distinkciju između personalne i sub-personalne razine, a Ryle je bio majstor personalne razine; u njegovim djelima postoje divne stvari o personalnoj razini. Na­žalost, on jednostavno nije bio zainteresiran za sub-personalnu razinu, no to je ono što smatram njegovom pogreškom jer zadatak povezivanja personalnog i sub-personalnog nije posao psihologa ili neuroznanstvenika – to je filozofov posao. Mislim da je Wilfrid Sellers to shvatio, no umro je prije negoli se rasprava o tome stvar­no zahuktala.

Još jedna stvar koja me kod obojice inspirirala je to što smatram da nijedan nikada nije napisao dosadnu rečenicu. Oni su veliki pisci. Svoje pisanje su shvaćali ozbiljno te ih, u tom pogledu, po­kušavam oponašati.

Prema Google Scholaru Vaša najcitiranija knjiga je Consciousness Explained. Ta je knjiga i na 14. mjestu na listi najcitiranijih knjiga u anglofonskoj filozofiji nakon Drugoga svjetskog rata…

DENNETT — Oh, to je zanimljivo! Lijepo je to znati.

…Laska li vam to…?

DENNETT — Da, oduševljen sam! Nisam to znao.

… i, drugo, koja Vam je Vaša knjiga najdraža i zašto?

DENNETT — Pa, mislim da Consciousness Explained vjerojatno sadrži najinovativnije doprinose, iako, na što su mi ukazali neki moji stariji studenti, idete li unatrag i pogledate li Content and Con­sciousness – moju prvu knjigu – naići ćete na mnogo ideja u nekoj vrsti kodiranog oblika. U nekome drugom pogledu, moja omiljena knjiga je Elbow Room – kratka je i provokativna. Kada sam pisao Freedom Evolves, najteže mi je bilo to što sam u njoj pokrivao iste teme kao u Elbow Room i nisam mislio da ću nešto uistinu moći unaprijediti u odnosu na tu knjigu, a s druge strane nisam htio samo sam sebe citirati; morao sam napraviti samostalnu knjigu, što je bilo vrlo teško jer sam mislio da sam, u nekom smislu, rekao upravo ono što sam želio reći o slobodnoj volji još u Elbow Room


Razgovor vodio Aleksandar Joksić

Moglo bi vam se svidjeti

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena